Intervju sa pedagogicom škole-Pozitivni sadržaji na društvenim m


Pedagogica u Srednjoj elektrotehničkoj školi ,,Vaso Aligrudić'' u Podgorici i članica Udruženja pedagoga Crne Gore Selma Šabotić govori o problemima radikalizacije među mladima.

 

U kom uzrastu su mladi najranjiviji i najpodložniji negativnom uticaju društvenih mreža?

Starosna granica u korišćenju društevnih mreže se značajno pomjerila, i svjedoci smo da se svakog dana na društvenim mrežama nalaze djeca sve mlađe starosne dobi. Međutim, mišljenja sam da najveći uticaj u negativnom kontekstu, društvene mreže imaju na adolescente, a posebno u periodu prelaska iz osnovne u srednju školu, i sami početak srednje škole. Ovaj prelazni period predstavlja vrijeme adaptacije u kome su mladi ljudi ranjivi, nesigurni, period u kome se identifikuju kao pojedinci u okviru vrnjačkih grupa, i kada društvene mreže i dešavanja na njima veoma utiču na njih. Takođe, mišljenja i stavovi vršnjaka odnosno promovisanje određene ideje ili pravca, tada mogu biti usvojeni i prihvaćeni bez dodatnog informisanja i kritičkog promišljnja, a sve zarad prihvatanja od strane određene vrnjačke grupe, koje oni doživljavaju kao jako važne.

Je li svaki mladi čovjek jednako izložen štetnim uticajima?

Svaki mladi čovjek je individua za sebe, sa svim svojim uzrasnim karakteristikama, različitim postignućima u učenju, socijalnim kontekstom iz koga dolazi, personalnim osobenostima, životnim situacijama koje je proživio itd…Smatram da upravo od navedenih individualnih karakteristika svakog mladog čovjeka, u velikoj mjeri zavisi koliko će biti ranjivi, odnosno na koji način će prihvatati različite negativne uticaje na društvenim mrežama.

Da li na internetu postoji opasnost za povećanje radikalnih ideja među mladima?

Svakoga dana na internetu, putem različitih portala, foruma, odnosno veb sajtova svjedočimo promovisanju različitih radikalnih ideja, nasilja prema određenim grupama ljudi, ideologijama, političkim uređenjima i akterima…Smatram da ovakvih sadržaja ima sve više, a posebno zabrinjava činjenica da mladi ljudi prateći ovakvu vrstu sadržaja, mogu usvojiti određena mišljenja i formirati predrasude o određenim društvenim fenomenima bez kritičkog promišljanja i posjedovanja stvarnih i istinitih činjenica o istima. Kontinuirano praćenje ovakvih sadržaja, formiranje mišljenja mladih ljudi o različitim društvenim fenomenima na ovaj način, razmjena i širenje ovako usvojenih ideja među vršnjacima, predstavlja veliku opasnost za razvoj govora mržnje i širenje radikalnih ideja od strane mladih.

Kako se govor mržnje prenosi iz oflajn svijeta u onlajn?

Činjenica je da svakog dana sve više koristimo internet i društvene mreže, a čini se sve manje kritički promišljamo i provjeravamo ono što pročitamo. Kao što sam već navela, mladi ljudi su skloni da nakon čitanja nekog teksta na internetu, formiraju mišljenje o nekim društvenim fenomenima bez kritičkog promišljanja, istraživanja, proučavanja ili pak traženja informacije od nekoga starijeg. Na ovaj način mladi ljudi formiraju stereotipe, koji kasnije ne rijetko prelaze u predrasude, a koji se nalaze u uzrocima govora mržnje.

Budući da su mladi ljudi, u velikom broju “grupa” na različitim društvenim mrežama, oni često takve stavove dijele sa svojim vršnjacima, i glasno staju u odbranu ovakvih i sličnih stavova, i u offline svijetu. Čini se da mladi ljudi, sve češće, mišljenja i stavove koje promovišu na društvenim mrežama, zastupaju i u offline svijetu, te da imamo situaciju da se nerijetko ne pravi jasna razlika između online svijeta i života van društvenih mreža, budući da veliki broj mladih ljudi sve više vremena provodi upravo u online svijetu.

Kako možemo zaštiti mlade od uticaja govora mržnje u online svijetu?

Prije svega, sa mladim ljudima se mora više komunicirati. Moraju im se pružiti pouzdane i tačne informacije o svim pojavama i fenomenima koji ih zanimaju. Smatram da je informisanost i posjedovanje informacija prevencija u pojavi brojnih negativnnih društvnih pojava. Ukoliko se sa mladim ljudima radi na ovaj način, damo im priliku da pitaju i razriješe sve nedoumice koje imaju, razvijaju kritičko mišljenje, razmjenjuju stavove i iskustva, upoznaju drugačije od sebe, pomoći ćemo mladom čovjeku da se bolje uklopi u sve društvene tokove i lakše adaptira na sve promjene i novine kako u online tako i u offline svijetu.

Govor mržnje postoji na internetu i bilo bi iluzorno smatrati da će on nestati, ali ono što može da uradi svaki mladi čovjek jeste da jača svoju ličnost i zašti sebe ovog negativnog uticaja. Ukoliko formiramo mlade ljude, koji će imati svoje viđenje svijeta, stavove formirane na osnovu sopstvenog iskustva, fleksibilne da se mijenjaju i uče, otvorene da upoznaju druge i otkrivaju njihove sličnosti ali i razlike, smatram da ćemo uspjeti i da minimiziramo negativan uticaj svih pojava na društvenim mrežama pa i govora mržnje.

Koja je uloga škole u stvaranju bezbijednog online okruženja za mlade?

Uloga škole u stvaranju bezbjednog online okruženja za mlade je veoma značajna. Mladi ljudi kroz brojne nastavne ali i vannastavne aktivnosti trebaju biti informisani o pravilima korišćenja i zaštite na internetu, društvenih mreža, opasnosti koje vrebaju u online prostoru, kako reagovati na negativne komentare u grupama, kome prijaviti uznemiravanje ili negativne komentare, i drugo. U svim školama se realizuju preventivni programi online nasilja i bezbjedno korišćenje interneta i društvenih mreža, te kroz različite radionice učenici imaju priliku da ovladaju ovim znanjima. Škola jeste i mora biti sigurno okruženje za svakog mladog čovjeka i promoviše ideju nenasilja u svim segmentima pa i bezbjednog online okruženja. U školama moramo pomoći mladim ljudima da ovladaju interpersonalnim vještinama (komunikacija, dijalog, adekvatna reakcija na promjene); motivisati učenike da formiraju kritičko mišljenje (provjeravaju informacije do kojih dolaze na internetu), razvijati kod učenika socio-emocionalne vještine kako bi se na adekvatan način uključili u društvo ne pribjegavajući nasilju; razvijati kod učenika vještine i socijalne kompetencije kako bi bili aktivni učesnici društva.

Koji su to programi koje mlada osoba treba (može) da pohađa u cilju prevencije radikalizma, ekstremizma u Crnoj Gori?

Smatram da je sa mladim ljudima potrebno mnogo više raditi edukativnih radionica na teme prevencije radikalizma i ekstremizma, kako kroz nastavni proces u školi, tako i kroz saradnju sa nevladinim sektorom, lokalnom zajednicom, kroz brojne projekte i drugo. Mladim ljudima je neophodna i dragocjena podrška.  Programe /radionice je potrebno organizovati planski, održavati ih u kontinuitetu, i motivisati mlade ljude da pohađaju ovu vrstu programa. Tu prije svega, mislim na programe/radionice kroz koje je potrebno govoriti o sljedećem: “Koliko poznajemo sebe”, “Stereotipi i predrasude”, “Diskriminacija”, “Prihvatanje različitosti”, “Bezbjedno korišćenje interneta”, “Razvoj tolerancije i empatije prema drugima”, i slično. Mišljenja sam da bi ove programe/radionice trebalo uvrstiti u obrazovne programe, kroz izborne predmete,  kako bi mladim ljudima pružili neophodno za svestran i pravilan razvoj ličnosti, te smanjili mogućnost negativnog uticaja društvenih pojava kao što su radikalizam i ekstremizam.

Ovaj intervju nastao je u okviru projekta “Pozitivni sadržaji na društvenim mrežama-program obuke i mentorstva” koji NVO Građanska inicijativa mladih i NVU Djeca Crne Gore sprovode uz podršku Foruma MNE i  Međunarodne organizacije za migracije (IOM). Sadržaj je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove Foruma MNE i/ili   Međunarodne organizacije za migracije (IOM).